Interes za kartiranjem rasprostranjenosti biljnih svojti raste paralelno sa saznanjima o važnosti takvih informacija. Akumulacija koroloških podataka pokazala se značajnom za cijeli niz ljudskih djelatnosti kao što su, različite biološke znanstvene discipline (biogeografija, ekologija, taksonomija, evolucija), šumarstvo, poljoprivreda, farmacija, te osobito u novije vrijeme, zaštita okoliša i biološke raznolikosti. Preliminarne analize pokazale su da, čak i u zemljama s dugom botaničkom tradicijom, nema pouzdanih informacija o rasprostranjenosti biljnih svojti. Osobito su u literaturi i drugdje, slabo zastupljene one svojte, označene kao "česte" ili "posvuda rasprostranjene" (npr. Bellis perennis L., Urtica dioica L., Pteridium aquilinum (L.) Kuhn. i dr.). Osnivanje, najprije nacionalnih, a zatim i regionalnih timova s dugoročnim projektima kartiranja flore potvrdilo je značenje ovakovih botaničkih aktivnosti, ali otkrilo i goleme teškoće u ostvarivanju ciljeva.

Pojavili su se problemi dovoljno dostupnih kartografskih podloga za rad na terenu, kadra koji se takvom aktivnošću zna i želi baviti, jedinstvenih listi svojti, goleme količine podataka i njihove obrade, tipa kartiranja i dr. S ciljem rješavanja ovih i drugih problema, osnovane su brojne zasebne institucije (npr. Zentralstelle für die Floristische Kartierung der Bundesrepublik Deutschland, The Comittee for Mapping the Flora of Europe), mreže suradnika različitih područja djelovanja (floristi, taksonomi, geobotaničari, ekolozi, šumari), pokrenuti novi stručni i znanstveni časopisi (npr. Göttinger Floristische Rundbrife), organizirani tečajevi za floriste amatere (npr. Češkoslovačkog botaničkog društva) i dr.

Od ranih tridesetih godina i početaka kartiranja u Njemačkoj (MATTFELD 1922), putem cijelog niza aktivnosti razvoja metodologije i standarda (GAMS 1931, PERRING 1963, EHRENDORFER & HAMANN 1965, DUPONT 1967 a,b, NIKLFELD 1971, VELČEV & KOŽUHAROV 1981, REICHL 1986, BERGMEIER 1992 i mnogi drugi), do danas su u Europi, ali i u svijetu, proizvedeni značajni rezultati. Objavljen je cijeli niz atlasa zajednica zemalja, pojedinih država ili njihovih pokrajina, npr., sjeverne Europe i polarnih krajeva (HULTÉN 1950, 1964), Poljske (BIAŁOBOK & CZUBIŃSKI 1963-1980), Japana (HIROSHI 1958-1959), Norveške (FĆEGRI et al. 1960), Velike Britanije (PERRING & WALTERS 1962), USSR-a (TOLMACHEV 1968), Belgije i Luksemburga (ROMPAEY & DELVOSALLE 1972), Češkoslovačke (SLAVÍK 1986), Salzburške pokrajine Austrije (WITTMANN et al. 1987), Bayerna (SCHÖNFELDER & BRESINSKY 1990), Katalonije (BOLÓS & ROMO 1991) i mnogi drugi.

U Europi je, relativno rano, prepoznata potreba izrade sveobuhvatnijih atlasa rasprostranjenosti biljnih svojti, što je vodilo u pokretanje međunarodnog projekta izrade Atlasa Florae Europeae (JALAS & SUOMINEN 1972-1991), koji je još uvijek u tijeku i, također, intenzivnog rada na atlasu flore srednje Europe (NIKLFELD 1971). S obzirom na intenzivan rad na inventorizaciji globalnih razmjera (BISBY & SCHALK 1996, BURNETT 1996), za očekivati je skore aktivnosti ustanovljavanja korologije biljnih svojti i većeg zemljopisnog obuhvata.

Gotovo od samih početaka, izrada atlasa povezana je s gradnjom baza podataka, automatskim generiranjem karata, te stoga, intenzivnom uporabom računalne tehnologije. Opći pregled ovog dinamičnog područja dani su u ALLKIN & BISBY (1984), MORAIN (1993), MORAIN & GOMON (1993) i dr.

Za potrebe razumijevanja stanja i mogućnosti kartiranja flore u Hrvatskoj, nužno je prikazati neke općenite postavke vezane uz ovu problematiku.