Točnost podataka 

Preciznost koordinata, dakle i pouzdanost podataka o nalazištu neke svojte, ovisi o dva elementa: preciznosti izvora podataka i metodi geokodiranja.

Postojeće informacije o rasprostranjenosti svojti koji potječu iz zbirki i literature vrlo su raznoliki prema točnosti navođenja lokaliteta. Na jednoj su strani vrlo točni opisi koji osiguravaju pripisivanje, gotovo, direktne koordinate ili osnovnog polja male površine (npr. 2 x 2 km), a na drugoj, neupotrebljive informacije kojima nije moguće pripisati koordinatu (osobito slučaj na nekim starijim herbarskim etiketama kada se nalazišta navode kao Dalmacija, Velebit i sl.). Mnoštvo podataka ne može se geokodirati s preciznošću većom od 10 x 10 km. Uobičajeno je nalazima kojima se ne može pridružiti točna koordinata, uzeti za koordinatu nalazišta središte geografskog pojma, a pridružiti informaciju o radijusu unutar kojega je svojta vjerojatno nađena. Ovo je, vjerojatno, najbolji način upotrebe (ukoliko se uopće koriste) starijih zapisa nedostatne preciznosti.

Pored razlika u preciznosti nalazišta vezanih, ponekada, uz izvore podataka, pouzdanost karata rasprostranjenosti vezana je i uz samu veličinu osnovnog polja kod rasterskog kartiranja (Tab. 2).

Tabela 2. Površine osnovnih polja i pouzdanost nalazišta kod različitih metoda rasterskog kartiranja (prema BERGMEIER 1992, modificirano).

I metode direktnog kartiranja, dakle davanje točnog nalazišta jl-koordinatom, sadrže stanovitu pogrešku, tj. umanjenu pouzdanost, ovisno o porijeklu takve koordinate (Tab. 3). Općenito je pravilo, međutim, da se precizne koordinate mogu konvertirati u oblike smanjene točnosti (npr. za potrebe indirektnog kartiranja) dok obrnuto nije moguće.

Tabela 3. Pouzdanost koordinata preuzetih iz različitih izvora (prema RHOADS & THOMPSON 1992)

Za potrebe rasterskog kartiranja povećane točnosti, ponekada se osnovnom polju nalazišta dodaje točniji lokalitet. Ovakvi podaci o rasprostranjenosti, veće točnosti, koriste se za točkaste karte rijetkih svojti u manjim područjima ili za omogućavanje provjeravanja nalaza spornih svojti. U upotrebi je nekoliko načina:

A/ upotrebom karte:

Slika 3. Određivanje Gauß-Krüger koordinate

B/ upotrebom GPS-a (Global Position System), koji ovisno o tipu i kvaliteti, daje š točan položaj na zemlji upotrebom satelitske navigacije.

C/ preciznim opisom nalazišta (počevši od šireg geografskog pojma ka užem, po potrebi popraćenog i skicom)