Geografske referentne jedinice 

Pravilni odabir geografskih referentnih jedinica za Hrvatsku je izuzetno težak iz tri razloga:

Rijetki podaci koji imaju precizno, opisno, dan lokalitet ili oni koji već jesu geokodirani davanjem realnih koordinata mogu se prilagoditi svakom obliku kartiranja, te ne predstavljaju veći problem (vidi prije). Podacima s nedovoljno točno danim opisnim nalazištem, valja pripisati radijus unutar kojega se stvarno nalazište vjerojatno nalazi i takav podatak na karti prikazati drugačijim simbolom (npr. HIROSHI 1958-1959). Podatke se nepreciznim podacima o nalazištu ne treba prilagođavati prikazima na karti jer njihova pouzdanost to ne opravdava. Ipak, i takvi podaci, često daju naznake o okvirnoj rasprostranjenosti svojte, te trebaju biti pohranjeni u pripadnoj bazi podataka ili prodromusu.

Kod odabira georeferentnih jedinica, na raspolaganju stoje dvije solucije:

Usvajanje postojećeg sistema ima nenadomjestivu pogodnost kompatibilnosti sa sličnim projektima u Europi i svijetu, te laku razmjenu podataka. S obzirom na važnost ovakve suradnje i odgovarajuće predstavljanje podataka za područje Hrvatske (i njene manjakavosti u prethodnom periodu), ovo je svakako važan čimbenik u izboru. Dva tipa osnovnih polja (ili mreža) nameću se kao moguće rješenje: UTM i MTB.

Teškoća odabira jednog ili drugog, leži u činjenici, da za oba u Hrvatskoj nema odgovarajuće kartografske podloge. Tiskane karte s unešenom UTM mrežom, strane su proizvodnje, rijetke su u nas i stoga slabo dostupne. Sličan je slučaj i s MTB poljima, s obzirom da im naše karte mjerila 1 : 25.000 izrezom ne ogovaraju (Sl. 4).

Najčešće rješenje kojem pribjegavaju korisnici jednog ili drugog sistema u nas, je ručno ucrtavanje takovih mreža na dostupnu topografsku kartu. Najčešće su to karte 1 : 50.000 (tzv. "specijalke"), 1 : 100.000 ili čak i auto-karte sitnijeg mjerila (ł 1 : 500.000). Zbog povećane nepouzdanosti (Tab. 3) geokodiranja u pojedinim slučajevima (osobito kod rada na manjim područjima) karte mjerila sitnijeg od 1 : 100.000 ne mogu se preporučiti. Također, ručno ucrtavanje UTM mreže, zbog njene osobitosti, postaje izuzetno složeno.

Razvoj nacionalnog georeferentnog sistema ima sve pogodnosti prilagođenosti na uvijete u Hravtskoj. Definiranje novog, nacionalnog osnovnog polja, prema izrezima karata 1 : 25.000, analogno razvoju MTB polja (koje su komercijalno dostupne i kompatibilne sa svim sitnijim mjerilima), rješilo bi problem geokodiranja u svim prilikama. Takva polja, veličine 7.5' x 7.5', približno su iste površine kao i srednjeeuropski MTB pravokutnici, te je i pouzdanost slična. Djeljiva su na manje podjedinice istim kriterijima za potrebe kartiranja manjih područja i povećane točnosti (Sl. 1). U površini definiranoj kao 1° x 1° (karta mjerila 1 : 200.000) nalazi se ukupno 8 x 8 karata 1 : 25.000, tj. 64 osnovnih polja (analogno 60 MTB polja). Sličnim postupkom poslužile su se i neke druge zemlje (NYÁRÁDY & VICOL 1969, ROMPAEY & DELVOSALLE 1972).

Nedostatak ovakve, ili slične nacionalne mreže, kreirane temeljem istih niti vodilja kao i tridesetih godina u srednjoj Europi, je njeno nepodudaranje s već započetim međunarodnim projektima čiji je Hrvatska, po svojem zemljopisnom položaju, dio (zasnovanim na UTM ili MTB mreži) (Sl. 4). Nemogućnost uklapanja koroloških podataka Hrvatske flore u atlase širih geografskih zahvata bio bi golemi problem.

Slika 4. Odnos A/ karte mjerila 1 : 100.000 (deblja puna linija), B/ karte 1 : 50.000 (tanja puna linija), C/ "nacionalne mreže" zasnovane na kartama 1 : 25.000 (tockasta linija) i D/ MTB osnovnih polja (crtkana linija)

Očito, je iz rečenog, da ne postoji sistem geografskih referentnih jedinica koji može zadovoljiti sve uvjete i potrebe. Izbor bilo kojeg, iz jednog razloga (npr. kompatibilnost s Europom), ima nepovoljne posljedice po druge aspekte (npr. teškoće primjene u Hrvatskoj) i obrnuto. U nastojanju iznalaženja optimalnog rješenja predlažem:

1. metodu indirektnog kartiranja primjenom srednjeeuropske MTB mreže s poljima 10' x 6' i poljima 5' x 3' (MTB 1/4) za nacionalnu razinu, upotrebu imenika osnovnih polja, te tetradnu podjelu na manja polja (1/16, 1/64) za primjenu na manjim područjima (Sl. 1).

Slika 5. Podudarnost karata mjerila 1 : 50.000 (TK50) (npr. Zagreb 1 - 4) s osnovnim poljima MTB (deblja linija) i MTB 1/4 (tanka linija)
Upotreba MTB osnovnih polja s kartama krupnijeg mjerila moguća je, mada je odnos s definicijom MTB polja nešto složeniji. Za, npr., karte mjerila 1 : 25.000, postoji ukupno 16 različitih kombinacija odnosa list karte - MTB pravokutnik (Sl. 4), što upotrebu istih, nikako ne čini nemogućim, ali znatno otežava. Naprotiv, primjena karata 1 : 25.000 vrlo je preporučljiva kod kartiranja manjih područja s osnovnim poljima 1/16 i 1/64 s kojima su rubovi karte podudarni (Tab. 4).

Originalna numeracija MTB mreže završava na 45° g. d. s brojem 09, a na istoku na 19° g. š. s brojem 79. Ovu numeraciju valja produžiti na jug, zaključno do oznake osnovnog polja 36, a na istok do zaključno osnovnog polja 82. . Ukupan broj osnovnih polja kopnenih područa Hrvatske je 557. Površina najsjevernijeg (9464) je 142 km2, a najužnijeg (3577) 152 km2. Očekivana distorzija u smjeru istok - zapad može se tolerirati.

Upotreba MTB polja na manjim područjima, a u svrhu kartiranja, treba pratiti standardnu srednjeeuropsku podpodjelu (Sl. 1): na 1/4 (5' x 3') (Prilog 2), 1/16 (2.5' x 1.5') i 1/64 (1.25' x 0.75'). Polja 1/64 osnovnog MTB polja imaju stranicu cca 1.5 x 1.5 km (2.25 km2) (Tab. 2), te su pogodna za rad na najmanjim područjima. Minutnu podjelu MTB polja treba izbjegavati zbog nekompatibilnosti sa standardnom podjelom 1/16 i 1/64 (Sl. 1), ali ako se ovako sabrani podaci (za lokalne potrebe) generaliziraju na 1/4 i samo osnovno polje, kompatibilnost postoji (Tab. 4).

Za potrebe lakšeg snalaženja i sprječavanja pogrešaka prilikom upotrebe, svako je osnovno polje kopnenog područja Hrvatske imenovano prema naseljenom mjestu ili geografskom pojmu koje se unutar njega nalazi (Prilog 3). Kao osnovni kriterij za imenovanje korišteni su neki raniji popisi (vidi gore), ali je nazivlje korigirano prema popisu stanovnika i naseljenih mjesta iz 1991. god. Sva osnovna polja koje sječe granica Hrvatske sa susjednom državom imenovana su prema naselju ili geografskom pojmu u Hrvatskoj. Pojedina mjesta, najveća u svom polju, jednakog su imena (npr. Mlinište u polju 1356 i 3071). U ovakvom slučaju, jednom od polja dan je naziv po drugom mjestu iako je ono manje, ili po drugom geografskom pojmu (npr. 1356 Mlinište, 3071 Slivno - Ravno).

Primjena ovakve mreže osigurava kompatibilnost sa srednjeeuropskim projektom i relativno laku primjenu u našim prilikama. S druge strane, smanjuje se kompatibilnost i laka izmjene podataka s europskim projektom kartiranja flore koji se zasniva na UTM mreži. Olakotna je činjenica da su osnovna UTM polja Atlasa flore Europe 50 x 50 km (Sl. 2/B,3), te bi generalizacija (iz veće u manju preciznost), uz stanovitu toleranciju, bila moguća.

Ukoliko se terenski (ili drugi) rad zasniva na kartama TK50 ili TK100 nužno je ustanoviti koja se MTB polja na takvom listu nalaze.

Postupak nalaženja osnovnog MTB polja na karti TK50

Postupak nalaženja osnovnog MTB polja na karti TK100 Nerješeno je dosadašnje i buduće akumuliranje podataka na UTM podlozi, te njihovo integriranje s ostalima (npr. za potrebe MTB kartiranja). Kompatibilnost može osigurati:

1. kartiranje po UTM poljima pratiti i metodom direktnog kartiranja, tj. bilježiti kao prateću informaciju i realnu koordinatu nalazišta (opažanja) geografskom dužinom i širinom.

2. kartiranje po UTM poljima pratiti i pažljivim opisnim bilježenjem lokaliteta Kako bi i akumuliranje podataka korisnika UTM mreže bilo međusobno kompatibilno (i za primjenu u zoologiji), predlažem, za uobičajeno korištena UTM polja 10 x 10 km, imenik standardnih naziva za olakšavanje snalaženja i sprječavanje pogrešaka prilikom uporabe (Prilog 6). Najveći broj osnovnih polja imenovan je prema najvećem naseljenom mjestu unutar njega, a prema popisu stanovništva iz 1991. god. Osnovna polja bez naseljenih mjesta imenovana su prema dominantnom geografskom pojmu unutar njega (npr. VL72 Lokvarsko jezero, WK05 Hajdučki kukovi), koti ili trigonometrijskoj točci (npr. T.T. 953 Papuk ili YH44 kota 932 Opaljenik). Pojedini UTM kvadrati imenovani su prema otoku, iako se cijeli otok ne nalazi unutar njega (npr. VK67 O. Plavnik, XH17 O. Sv. Klement). Polja koja siječe granica Hrvatske sa susjednim državama imenovana su prema mjestima u Hrvatskoj, iako, s druge strane granice postoji veće. Rijetki kvadrati koji su samo svojim malenim dijelom u Hrvatskoj ostavljeni su neimenovani (BR67, CQ26, CQ58, CQ59). Veća mjesta, ponekada se nalaze na granici dvaju kvadrata (dakle u oba). U tom slučaju su imenovani po manjim mjestima (npr. Valpovo je na granici kvadrata BR95 i BR96, te niti jedno nema naziv Valpovo, već Cret Bizovečki i Belišče) ili, oba kvadrata imaju jednako ime s dodatnom oznakom (npr. Zagreb se nalazi unutar polja VL67, VL77 i VL87, te ona imaju imena Zagreb - Zaprešić, Zagreb i Zagreb - Sesvete ). Pojedina mjesta, najveća u svom polju, jednakog su imena (npr. Gradište u polju CR20 i Gradište u polju YL33). U ovakvom slučaju, jednom od polja dan je naziv po drugom mjestu iako je ono manje, ili po drugom geografskom pojmu (npr. CR20 Gradište, YL33 Duboka).