Kvaliteta podataka

Podaci o nalazištima na herbarskim etiketama često nisu dostatni za geokodiranje. Osobito su stariji sabirači davali vrlo općenita nalazišta koja su, neupotrebljiva u svrhu kartiranja (oko 13 % herbarskih primjeraka). Od podataka koji preostaju, oko 25 % ima relativno točno prikazan lokaliteta sabiranja, dakle, onaj kojemu je potrebno pripisati veći ili manji radijus unutar kojega je biljka vjerojatno nađena.. Prva i druga kategorija, dakle, sadrže oko 40 % herbarskog materijala koji je, za potrebe kartiranja, nedovoljno kvalitetano sabran.

Analiza korološki podataka iz literature pokazuje da ih je oko 23 % vrlo nepreciznih, a oko 30 % pruža relativno točne informacije o nalazištu. Stoga se oko 50 % literaturno navedenih nalazišta za pojedine svojte ne može upotrijebiti za izradu atlasa ili je to moguće samo uz poteškoće, tj. smanjenu pouzdanost.

Analiza dinamike sabiranja herbarskog materijala pokazuje da je gotovo 86 % primjeraka sabrano u periodu 1899. - 1945. godine, a svega 14 % u kasnijem razdoblju.

Analiza dinamike objavljivanja koroloških podataka u literaturi ukazuje na najveću produktivnost (u ovom smislu) u periodu 1900 - 1944. godina s čak 77 % od ukupnog broja citiranih nalazišta, a u periodu 1945. god do danas, svega 13 %. I herbarski i literaturno citirana nalazišta vrlo su neravnomjerno respršeni po državnoj teritoriji, te jasno pokazuju, gustoćom nalaza, ovisnost o interesu pojedinih autora ili institucije za pojedina područja. U isto vrijeme, neka su područja Hrvatske, potpuno ili gotovo potpuno nepokrivena (npr. Istra, Slavonija, Baranja i Međimurje). Slično je stanje uočeno i u drugim zemljama (EHRENDORFER & HAMANN 1963, NIKLFELD 1971, 1981).