Park prirode "Lonjsko polje" proglasen je 06. 03. 1990. g. ("Narodne novine" br. 11/90).
Povrsina Parka je 50650 ha. Smjesten je na prostoru aluvijalne ravnice srednjeg toka rijeke Save, izmedu Siska i Nove Gradiske. Obuhvaca Lonjsko i Mokro polje s pojasom sela uz lijevu obalu Save. Sjevernu granicu cini autoput Zagreb-Slavonski Brod, odnosno sjeverni nasip retencije, a juznu granicu rijeka Sava.
Posebnost i znacaj Lonjskog polja temelji se na tri kljucna elementa:
-poplave
-prostranost
-zivot stanovnistva u skladu s prirodom.
Lonjsko polje predstavlja jedan od najvecih i najbolje ocuvanih vlaznih, mocvarnih i poplavnih biotopa Europe. Duz citavog toka rijeka Sava i njezini lijevi pritoci (Pakra, Lonja, Veli i Mali Strug) imaju blagi pad korita sto uzrokuje sporo otjecanje vode, ceste poplave i dugo zadrzavanje vode na stanistu. Povecana kolicina vode u starim rukavcima i meandrima rijeka uzrokuje prekomjerno navlazivanje okolnog tla. Periodicna naplavljivanja i poplavljivanja najcesce se dogadaju u jesen i proljece, rjede ljeti, a voda se zadrzava od 30 do 100 dana godisnje. Stoga razvoj biljnog svijeta i opstanak zivotinja ovise o vodnom rezimu na stanistu, poplavnim vodama i ucestalosti poplava.
Bitna znacajka Parka je njegova povrsina. Utvrdeno je da veca podrucja sadrze vecu brojnost i raznolikost biljnih i zivotinjskih vrsta. Populacije tih vrsta su vece, a time i stabilnije i otpornije na razlicite opasnosti koje bi mogle dovesti do njihova izumiranja iz ekosustava. Raznolikost stanista u prostranim podrucjima takoder je velika, a to omogucava opstanak vrstama koje se razmnozavaju na jednom, a hrane na drugom stanistu. Upravo vrste s takvim "velikim zahtjevima" postale su rijetke i ugrozene.
Uz poplave i prostranost, za ocuvanje parka prirode "Lonjsko polje" jednako je
vazan skladan zivot lokalnog stanovnistva s prirodom.
Svakako jedan od najvecih ugrozavatelja prirode jest intenzivna poljoprivreda. Poljoprivreda koja zahtjeva velike
povrsine, zasijane monokulturom, uz primjenu umjetnih gnojiva i pesticida, ne ostavlja
prostor autohtonoj prirodi. Selo je ovdje jos zadrzalo zajednistvo ratarske i stocarske
proizvodnje, sto omogucuje suradnju tla, biljaka, zivotinja i covjeka prema prirodnim
zakonima. Posebnu zanimljivost predstavljaju jos sacuvane autohtone pasmine domacih
zivotinja: posavski konji, koji su preko cijele godine na pasnjacima, te krizanci divlje i
domace svinje, koje seljaci slobodno pustaju u "zirenje" u hrastovim sumama. Takva
ekstenzivna poljoprivreda ekoloski stabilizira ovaj prostor, a krajolik cini kvalitetnijim i
raznolikijim.
Osobita vrijednost parka su dva orintoloska rezervata, Krapje Dol i Rakita.
