Planinski masiv Risnjaka (1528m) dominira sjeveroyapadnim dijelom Gorskog kotara. Gorski kotar je izrazito planinsko podrucje smjesten na zapadu Hrvatske. U geotektonskom smislu Gorski kotar pripada planinskom sustavu Dinarida, a ujedno je i najsumovitiji prostor Hrvatske. Sredisnje, najvise i najzanimljivije podrucje risnjackog masiva, kojemu je povrsina 32 km2, proglaseno je 1953. godine nacionalnim parkom.

Svi vrhovi, a i najveci dio Risnjaka izgradjeni su od vapnenca. S obzirom na tip reljefa to je dakle krs, s tipicnom krskom morfologijom, ali osim najvisih vrhova sve drugo je pod sumom ("pokriveni krs"), i to je temeljno obiljezje risnjackog krajolika.

Zbog karbonatne podloge sva oborinska voda brzo se gubi kroz pukotine u podzemlje, pa u Nacionalnom parku nema vodotoka osim manjeg povremenog potoka - ponornice u Leski. Podzemni hidrografski sustav gravitira porjecju Kupe, odnosno crnomorskom slivu.

Svjeza ljeta, duge snjezne zime i obilje oborina glavna su obiljezja risnjackog podneblja. Najvise oborina donosi jesen, sto znaci da je Risnjak u maritimnom mediteranskom oborinskom rezimu.

Glavne motive za osnivanje ovog Nacionalnog parka nalazimo u risnjackim sumama. Ono sto je drugdje na velikim prostorima, ovdje je, zahvljujuci cvorisnom prostoru Gorskog kotara, okupljeno na tridesetak km2. Taj cvorisni polozaj ogleda se u preplitanju cetverostrukih vegetacijskih utjecaja: primorje - konitnent i Dinaridi - Alpe. Tako je u Nacionalnom parku znanost utvrdila 30 biljnih zajednica, od cega 10 sumskih (asocijacija i subasocijacija).

Vise od dvije trecine Nacionalnog parka vode se danas kao strogi rezervat. Sume i ostala priroda prepustaju se slobodnoj sukcesiji, bez sjece, bez utjecaja covjeka.

Najveci dio povrsina Nacionalnog parka (2/3) obrastao je "sumom bukve i jele" (Fagetum illyricum abietetosum). Ova suma zauzima visinski pojas od podnozja do 1200 metara.

Iznad 1200 m jele je sve manje, a ostaje bukva, ali znatno manjih dimenzija, jer i prirodni uvjeti su sve skromniji i ostriji. To je pojas "pretplaninske bukve" (Fagetum croaticum subalpinum). S porastom visine stabla su sve niza, i sve cesce pri tlu povinuta zbog dugog lezanja mladica pod snjegom. Pri vrhu planine ove bukve su tek skromno grmlje.

Uz grmoliku bukvu u vrsnoj zoni Risnjaka raste i bor krivulj (Pinus mugho), takodjer samo kao grm. Prema njemu i biljna zajednica nosi naziv - Pinetum mughi croaticum.

Osim tih visinski rasclanjenih sumskih zajednica, u podrucju one glavne (bukva - jela) postoji jos nekoliko azonalnih zajednica uvjetovanih ekolskim razlikama pojedinih stanista (reljef, ekspozicija, tlo).

Ornitoloskim istrazivanjima utvrdjeno je da u Nacionalnom parku obitava 51 vrsta zavicajnih ptica.

Sisavci su na Risnjaku takodjer bogato zastupljeni.Od dvopapkara cesti su srna (Capreolus capreolus) i jelen obicni (Cervus elaphus), na vrhovima - divokoza (Rupicapra rupicapra). Od zvjeradi ovdje je mrki medvjed (Ursus arctos), zatim divlja macka (Felix silvestr) i ris (Lynx lynx). Posljednji autohtoni primjerci risa ustrijeljeni su polovinom proslog stoljeca, a ovaj sadsnji doselio je iz susjednih planina u Sloveniji 1974.god. Vuk (Canis lupus) i divlja svinja (Sus scrofa) pojavljuju se u parku prolazno.