Naziv Plitvice prvi put je u literaturu unio Dominik Vukasovic, zupnik iz Otocca, 1777. godine.

Kao prirodni fenomen, Plitvicka jezera, smjestena su izmedju dva sumovita planinska masiva - Male Kapele i Pljesevice. Karakteristicna su po fenomenu krske hidrografije: 16 kaskadno nanizanih jezera s brojnim sedrenim slapovima u zivom biodinamicnom procesu.

Ukupna povrsina nacionalnog parka iznosi 19172 ha, a preko 2/3 povrsine je pod dobro ocuvanim sumama ( prasumski rezervat Corkova uvala ).

U istocnim dijelovima parka raste pretezno bukova suma s primjesom gorskog javora, javora mlijeca, javora gluhaca, brijesta, graba i drugih vrsta drveca. Od grmlja cesti su bozikovina, zestika, crveno pasje grozdje i dr.

Zapadni, veci dio parka koji pripada masivu Male Kapele izgradjuju sume bukve i jele s mjestimicnim primjesama smreke. Ceste su sumice i grupacije crnog graba, crnog jasena, cera, mukinje i drugih vrsta. Uz jezera, potoke i izvore raste vrlo bujna hidrofilna vegetacija s vrbama, johama, topolama i sl. Za vegetaciju sedrenih barijera znacajan je javor gluhac.

Prostrano sumovito podrucje parka i specifican rezim zastite stvorio je povoljne uvjete za zivot i razvoj mnogih zivotinjskih vrsta na tom podrucju npr. medvjeda, divlje macke, kune zlatice, vuka, jazavca, srne, divlje svinje i dr. Sume Plitvickih jezera bogate su pticama, a potoci i jezera ribama i rakovima.

Plitvicka jezera proglasena su nacionalnim parkom 8.4.1949.god., a 1979. godine upisana su u listu svjetske bastine.