Faunisticka analiza
Analizom literaturnih podataka i pregledom entomoloskih zbirki
HPM-a, utvrdili smo za faunu danjih leptira Velebita 117 vrsta,
sto cini 65 % hrvatske faune za koju je utvrdeno 186 vrsta
(LORKOVIC, 1989, 1993; LORKOVIC ET AL., 1992; SALA & BOLLINO,
1994).
U svrhu odredivanja stupnja istrazenosti faune Velebita broj
registriranih vrsta ne kazuje nam mnogo. Stupanj istrazenosti kao
i potencijalni broj vrsta u velebitskoj fauni moguce je odrediti
samo na temelju komparacije tih podataka s podacima o nekom
drugom po mogucnosti prostorno, klimatski i ekoloski, sto
slicnijem podrucju koje je faunisticki veoma dobro poznato. Zbog
specificnosti Velebita, koje se ocituju u spomenutim ekoloskim,
vegetacijskim, klimatskim i geomorfoloskim karakteristikama koje
uvjetuju diferencijaciju stanista i faune u visinskom i
horinzotalnom smjeru, na podrucju Republike Hrvatske ne
raspolazemo adekvatnim podrucjem za takvu komparaciju. U
nedostatku toga, navest cemo podatke za tri podrucja koja po
stupnju istrazenosti faune Rhopalocera pripadaju najbolje
poznatima na prostoru nase Republike: Podravina, izrazito
nizinski kraj uz rijeku Dravu, sire podrucje Zagreba (ukljucujuci
i niza juzna podrucja Medvednice), te Gorski kotar koji je po
svojim osobinama najslicniji prostoru Velebita, posebice njegovom
sjevernom i srednjem dijelu.
U fauni Podravine utvrdeno je 108 (KRANJCEV, 1985: LORKOVIC,
1993; LORKOVIC et al. 1992) Zagreba 134 (LORKOVIC, 1993;
MLADINOV, 1980), a Gorskog kotara 123 vrste dnevnih leptira
(KUCINIC, et al. 1994). Iz tih podataka, a uzimajuci u obzir sve
spomenute faktore (ekoloske, vegetacijske, geomorfoloske),
vidljivo je da velebitska fauna, koja bi morala biti bogatija od
faune svih triju spomenutih podrucja, nadmasuje po broju taksona
jedino faunu Rhopalocera Podravine, sto navodi na zakljucak o
njenoj nedovoljnoj istrazenosti.
Komparacija izmedu sastava faune Rhopalocera Zagreba i
Velebita ukazuje na nekoliko zanimljivih cinjenica. Prva se
ocituje u tome sto su upravo gorske planinske livade sa
specificnom faunom Rhopalocera znacajka koja nedostaje u fauni
leptira Zagreba. Tako npr. iz roda Erebia, karakteristicnog
upravo za planinska livadna stanista, na podrucju Zagreba
nedostaje devet velebitskih vrsta, a jedina zabiljezena E.
aethiops D. & S. utvrdena je i na Velebitu (nije karakteristicna
za montana stanista). Upravo tih devet taksona segment su koji
obogacuju velebitsku faunu tako da je relano sto ona broji vise
vrsta od zagrebacke. S druge strane, mozda ce na ovoj planini
nedostajati neki faunisticki termofilniji elementi, posebice iz
porodice Lycaenidae koji su zabiljezeni na sirem podrucju
Zagreba, a nedostaju i u fauni Gorskog kotara (MLADINOV, 1980).
Primorska padina Velebita s jacim utjecajem mediterana pruza
mogucnost nalaza nekog od tih taksona, za razliku od Gorskog
kotara gdje to nije slucaj. Sto se tice Podravine i Gorskog
kotara, prvo je podrucje najsiromasnije vrstama zbog odredenog
broja stanista higrofilnijeg karaktera koji uglavnom ne pogoduju
razvoju Rhopalocera, kao i zbog nedostatka faunisticki bogatih
brdskih i planinskih biotopa, koji su djelomicno zastupljeni na
Medvednici, a izrazito dominiraju na prostorima Gorskog kotara
i Velebita. Gorski kotar najslicniji je Velebitu (posebice
njegovim sjevernim dijelovima i sjevernoj ekspoziciji), ali za
razliku od velebitskog podrucja utjecaj Mediterana na njegovu
faunu i odredeno obogacivanje mediteranskim vrstama znatno je
manje tako da bi njegova fauna s tog aspekta morala biti
siromasnija od velebitske. Upravo stoga realno je ocekivati za
faunu Rhopalocera Velebita nalaz jos dvadesetak do tridesetak
vrsta, cime sadasnje stanje istrazenosti obuhvaca 80 - 90 %
potencijalne faune dnevnih leptira. Obogacivanje velebitske faune
uvjetovano je s jedne strane planinskim vrstama koje naseljavaju
njegove gorske predjele (npr. rod Erebia, Parnassius apollo
L.,..), a s druge tipicnim mediteranskim elementima koji se
nalaze samo uzduz obale Jadrana i ne zalaze dublje u unutrasnjost
kontinenta (Gonepteryx cleopatra L., Melanargia larissa Gey.,..).
Sto se tice odnosa broja vrsta registriranih u fauni Velebita i
Hrvatske (Tab. 3), najmanji postotak zabiljezen je za porodice
Hesperiidae i Lycaenidae (50, odnosno 60 % hrvatske faune), tako
da se iz tih porodica moze ocekivati nesto veci broj novih vrsta
u velebitkoj fauni.
Najveca vrijednost Velebita kao jedinstvenog prostora ogleda
se u velikom broju razlicitih tipova stanista, sa izuzetno
bogatom florom i faunom. Takove karakteristike uvjetovane su
prvenstveno geomorfoloskim i geografskim karakteristikama koje
dovode do djelovanja razlicitih klimatskih i ekoloskih faktora.
Raznolikost faune dnevnih leptira dobar je pokazatelj ne samo
raznolikosti stanista, nego i stupnja njihovog ocuvanja.
Djelovanje covijeka posebice putem intenzivne poljoprivrede
rezultira velikim degradacijskim promjenama koji uzrokuju
nestajanje i osiromasenje autohtone flore i faune. Od sva cetiri
spomenuta podrucja, upravo je Velebit prostor na kome su ti
procesi najmanje izrazeni, sto takoder doprinosi sa gore
spomenutim navodima (velika povrsina koju zauzima,
diferenciranost stanista, utjecaju razlicitih tipova klime) vecem
bogatstvu njegove faune u odnosu na ostala tri. Vazno je
napomenuti kako je podatak o velikom broju vrsta zabiljezen u
fauni Rhopalocera sireg podrucja Zagreba (MLADINOV, 1980)
relativan, jer se odnosi u pravilu na rezultate istrazivanja
leptira izvrsenih prije vise od 50 godina tako da ustvari
oslikava stanje faune u tom razdoblju. Komparativna istrazivanja
pokazala bi danasnje stanje faune toga podrucja i velicinu
promjena u sastavu faune uvjetovanu antropogenim djelovanjem.
Sto se tice pojedinih dijelova Velebita, najveci broj vrsta
registriran je u fauni Sjevernog (100), a znatno manji u faunama
Srednjeg (67) i Juznog (60) Velebitu (Tab. 2, 3). Ti podaci ne
ukazuju toliko na razlike u bogatstvu i faunistickom sastavu,
nego prvenstveno na znatno manji stupanj istrazenosti Rhopalocera
Srednjeg i Juznog Velebita. Na tim prostorima nisu zabiljezene
ni neke posve uobicajne vrste koje su sigurno elementi njihovih
fauna: Papilio machaon L., Gonepteryx cleopatra L., Inachis io
L., Melanargia larissa Gey. i dr., tako da mozemo zakljuciti kako
istrazenost tih podrucja iznosi tek oko 50 %, sto je znatno manje
nego za Sjeverni Velebit (oko 90 %). Na podrucju Nacionalnog
parka "Paklenica" (Juzni Velebit) zabiljezena je samo 21 vrsta
(manje od trecine potencijalne faune) sto ukazuje na veliku
neistrazenost Rhopalocera tog jedinog Nacionalnog parka na
prostoru Velebita.
Za pet vrsta: Leptidea morsei major Grund., Minois dryas
Scop., Melitaea didyma Esp., Brenthis daphne D. & S., i
Coenonympha oedipus Fab. (Tab. 2) postoje podaci samo iz
Centralne zbirke. Za te primjerke leptira nismo mogli utvrditi
na kojem su podrucju Velebita prikupljeni jer se na entomoloskim
etiketama kao lokalitet nalaza navodi samo "Velebit". U buducim
istrazivanjima potrebno je utvrditi tocnije areale ne samo za te
vrste nego i za cjelokupnu faunu Rhopalocera Velebita. Takvi
podaci bili bi dobra osnova za analiticki uvid u faunisticku i
zoogeografsku diferenciranost Rhopalocera na sjevernoj ili juznoj
ekspoziciji, sjevernim ili juznijim dijelovima Velebita, kao i
sa porastom nadmorske visine.
Duzina Velebita od gotovo 150 kilometara uvjetuje da se ta
planina jednim svojim krajem priblizava znatnijem utjecaju
planinskih podrucja Srednje Europe (djelovanje Alpa preko
podrucja Gorskog kotara), a drugim se prostire dublje na jug
ulazeci u podrucje izrazitijeg djelovanja mediterana, sto dovodi
do velikih vegetacijskih, floristickih i faunistickih razlika
izmedu tih podrucja. Istrazivanja faune montanih Rhopalocera
Hrvatske (MLADINOV & LORKOVIC, 1985) ukazuju na faunisticku
diferenciranost posebice Sjevernog i Srednjeg u odnosu na njegov
Juzni Velebit. Kao najbolja ilustracija moze nam posluziti
analiza roda Erebia specificnog za visokoplaninska podrucja
(MLADINOV & LORKOVIC, 1985). Na podrucju Velebita zabiljezeno je
9 vrsta iz tog roda od kojih na Sjevernom i Srednjem dolaze:
E.euryale Esp., E.epiphron Knoch i E.pronoe Esp., na juznom:
E.gorge Hbn. i E.ottomana (Tab. 3), dok vrste E.ligea L.,
E.euryale, E.melas i E.oeme dolaze u sva tri podrucja Velebita
(MLADINOV & LORKOVIC, 1985). Iznesena analiza ukazuje na veliki
stupanj slicnosti faune roda Erebia na podrucju Sjevernog i
Srednjeg (iste vrste zastupljene su u oba podrucja) u odnosu na
Juzni Velebit, sto je uvjetovano znatno slicnijim
karakteristikama koje vladaju na Sjevernom i Srednjem u odnosu
na Juzni Velebit. Te ekoloske, floristicke i vegetacijske
znacajke dominantno utjecu na sasatv i strukturu faune
Rhopalocera. Ovom analizom nije obuhvacena E. aethiops koja nije
tipican planinski element. Ta vrsta dolazi izmedu 300 i 1800 m
(HIGGINS & RIELY, 1993) tako da se moze naci i u mnogim nizim
dijelovima na prostoru Hrvatske. Iz spomenutog roda na podrucju
Velebita medu najzanimljivije predstavnike Rhopalocera izdvajaju
se dvije podvrste: E. gorge vagana Lor. i E. ottomana balcanica
Rbl. Prva endemska podvrsta zabiljezena je samo na uskom
visinskom podrucju (stotinjak metara) od Babinog Kuka do
Vaganjskog vrha (jedini nalaz E. gorge u Hrvatskoj), a druga se
od ostalih populacija istog subspecijesa dinarskog krsa razlikuje
odredenim morfoloskim karakteristikama tako da je MLADINOV &
LORKOVIC (1985) oznacuju kao populacija velebitana. Montane vrste
leptira cesto imaju mozaicne areale sastavljene od odijeljenih
populacija. Takav tip geografske izoliranosti dovodi do
specijacijskih procesa koji rezultiraju nastajanjem novih
varijeteta, subspecijesa i poluvrsta, a u daljnjem razdoblju
geografske i geneticke izoliranosti i speciesa. Na podrucju
Europe upravo rod Erebia najkarakteristicnije oslikava takova
zbivanja, koja su uvjetovala da je to najbrojniji europski rod
danjih leptira sa preko 40 opisanih vrsta (najcesce mali areali,
planinska podrucja).
Od tri novoutvrdene vrste u posljednjih nekoliko godina u
fauni Rhopalocera Hrvatske (Colias erate LORKOVIC et al. 1992;
Leptidea reali LORKOVIC 1993; Zeryntia crisyi SALA & BOLLINO,
1994), na podrucju Velebita mozemo ocekivati jedino vrstu L.
reali Reiis. sibling speciesa L. sinapis L. Sto se tice C. erate
Esp., ovaj je stepski element pronaden do sada samo na podrucju
Podravine i Baranje gdje je dospio u svojim migracijskim letovima
(postoji mogucnost da na tim podrucjima i prezimljuje, posebice
za blagih zima), a Z. cerisyi je pronadena samo u Makarskoj gdje
je ta izolirana populacija (najbliza se nalazi nedaleko Mostara)
opisana kao nova podvrsta ssp. dalmacijae Sala & Bol. (SALA &
BOLLINO, 1994). Za obje te vrste malo je vjerojatno da bi se
pojavile na podrucju Velebita (posebice C. erate Esp.). U iducim
bi istrazivanjima posebnu pozornost trebalo obratiti leptirima
iz roda Maculinea (registrirane su arion i alcon) koji u
europskoj fauni pripadaju najrjedim i najugrozenijim vrstama.
Podatak o nalazu M. alcon pod Kozjakom (coll. Gusica) posebice
je zanimljiv jer se novijim taksonomskim istrazivanjima potvrdilo
da su donedavno dvije podvrste: M. alcon alcon D. & S. i M. alcon
rebeli Hirs. zasebne vrste koje je moguce razlikovati samo
nalazom ovipozicijske biljke na koju zenka polaze jaja (rod
Gentiana), a koja je specificna za svaku vrstu. Analizom
populacije leptira na tom lokalitetu i nalazom ovipozicijske
biljke, moci ce se sa sigurnoscu utvrditi o kojoj se vrsti radi.
Upravo stoga sto na podrucju Velebita nije zabiljezena
ovipozicijska biljka alcona, G. pneumonanthe (FORENBACHER, 1989;
SUGAR et al., 1994) u nasem prikazu ovaj je species stavljen pod
znak upitnika (Tab. 2). Prije ce biti da se ovdije radi o M.
rebeli kojoj je ovipozicijska biljka G. cruciata (KOCKELKE et
al., 1994) a koja se navodi u flori Velebita (FORENBACHER, 1989).
Za boravka na Sjevernom Velebitu 16.VII.1995. godine pronasli smo
na dva izdvojena lokaliteta (Oltari i Krasno) nekoliko desetaka
primjeraka te bijlke, sa jajima leptira. U prikazu razultata ovaj
nalaz nismo uzeli u obzir jer smo na spomenute lokalitete dosli
malo preksano tako da nismo zabiljezili odrasle leptire. Kao i
u gore spomenutom slucaju i ovdje se najvjerojatnije radi o M.
rebeli.
Na kraju ovoga faunistickog osvrta mozemo zakljuciti da je
poznavanje faune dnevnih leptira Velebita relativno dobro, premda
se moraju uciniti jos znatna dodatna istrazivanja posebice na
prostoru Srednjeg i Juznog Velebita. Prava analiza faunistickih
i zoogeografskih karakterisitika tog izuzetnog i na podrucju
Hrvatske jedinstvenog prostora moci ce se izvrsiti tek nakon tih
dodatnih istrazivanja, no vec i ovakvi nepotpuni podatci ukazuju
na znacajne faunisticke razlike i vecu diferenciranost Sjevernog
i Srednjeg u odnosu na Juzni Velebit (npr. rod Erebia),
uzrokovanu razlicitim stupnjevima slicnosti ekoloskih faktora
koji vladaju izmedu tih podrucja. Posebno detaljna faunisticka
istrazivanja trebalo bi provesti unutar Nacionalnog parka
"Paklenica", specificnog zivotnog prostora na podrucju Velebita.
| Porodica | Hrvatska | Velebit | Sjevern i Velebit | Srednji Velebit | Juzni Velebit |
|---|---|---|---|---|---|
| Papilionidae Pieridae Lycaenidae Libytheidae Riodinidae Nymphalidae Satyridae Hesperiidae | 7 20 50 1 1 42 43 22 | 5 14 29 1 - 26 32 10 | 5 13 25 1 - 22 25 9 | 3 10 13 1 - 16 20 4 | 3 7 17 - - 9 21 3 |
| UKUPNO | 186 | 117 | 100 | 67 | 60 |
Zoogeografska analiza
Zoogeografska analiza (Tab. 4) ukazuje na dominantan postotak
eurosibirskih elemenata u fauni Velebita, sto je zbog polozaja
i ekoloskih karakterisitika te planine i za ocekivati (veci
utjecaj kontinentalne i planinske klime). Ona je u skladu s
rezultatima slicnih istrazivanja faune Rhopalocera na podrucju
Gorskog kotara (MLADINOV, 1971; KUCINIC et al. 1994) na kojima
je dominantan utjecaj kontinentalne i planinske klime. Visok
postotak orijentalnih i mediteranskih vrsta (28.8%) uzrokovan je
utjecajem Mediterana na to podrucje. Prema novijim zoogeografskim
istrazivanjima (VARGA, 1977) medu mediteranskim elementima
postoji nekoliko skupina Rhopalocera. U primorskom pojasu
Velebita dolaze tipicne mediteranske vrste ciji se uski areali
protezu samo uzduz obale: Gonepteryx cleopatra L., Tarucus
balkanicus Frr., Polygonia egea Cra., Melanargia larissa Gey.,
Hiparchia syriaca Stgr., kao i one koje predstavljaju
mediteranske elemente, ali za razliku od prethodno spomenutih,
ulaze dublje u kontinent gdje njihovi cjeloviti areali (podrucje
Mediterana) poprimaju mozaican oblik: Artogeia mannii May.,
Artogeia ergane Gey..., a same populacije brojcano postaju manje.
Kod zogeografskih komparacija mora se voditi racuna o
migracijskim procesima izrazenih kod nekih vrsta leptira koji
zalaze veoma doboko u unutrasnjost Europe (Colias crocea Four.),
ali tamo ne prezive zimsko razdoblje pa nisu autohtoni elementi
faune tih podrucja. Slicnu pojavu mozemo zabiljeziti i na
planininskim podrucjima Mediterana (Biokovo, Velebit) gdje zbog
dnevnih migracija, ponekad potpomognutih i strujama vjetrova,
neke vrste mozemo naci na visinama na kojima inace ne dolaze,
odnosno nemaju cjeloviti zivotni ciklus (Gonepteryx cleopatra L.,
Melanargia larissa Gey..). Kod zoogeografskih analiza ti se
momenti moraju uzimati u obzir jer u manjoj mjeri utjecu na
promjenu prirodnog sastava zoogeografskih elemenata tih podrucja.
Uvid u zoogeografski sastav Rhopalocera Sjevernog, Srednjeg
i Juznog Velebita (Tab. 4) kod ovog stupnja istrazenosti ne
ukazuje na znacajnu diferenciranost uvjetovanu razlicitim
stupnjem dijelovanja kontinentalne i mediteranske klime.
Detaljnija zoogeografska analiza (VARGA, 1977), koja bi
obuhvatila visinsku i horinzotalnu razdiobu, promjenu
zoogeografskih kartakteristika, kao i odredivanje dodirnih i
prijelaznih podrucja izmedu pojedinih tipova zoogeografske
pripadnosti, bit ce temom sveobuhvatne analize nakon dodatnih
istrazivanja i upotpunjavanja do sada poznatih podataka.
| Zoogeografska pripadnost | Velebit | Sjeverni Velebit | Srednji Velebit | Juzni Velebit |
|---|---|---|---|---|
| AL AT BA ES EU HA KO ME OR TR< br> | 3 (2.6%) 2 (1.7%) 1 (0.9%) 68 (58.0%) 4 (3.4%) 3 (2.6%) 1 (0.9%) 15 (12.8%) 18 (15.4%) 2 (1.7%) | 3 (3.0%) 2 (2.0%) 1 (1.0%) 54 (54%) 4 (4.0%) 3 (3.0%) 1 (1.0%) 14 (14.0%) 16 (16.0%) 2 (2.0%) | 3 (4.5%) - 1 (1.5%) 39 (58.2%) 3 (4.5%) 1 (1.5%) 1 (1.5%) 7 (10.4%) 11 (16.4%) 1 (1.5%) | 1 (1.7%) - - 35 (58.2%) 3 (5.0%) 1 (1.7%) - 4 (6.7%) 15 (25.0%) 1 (1.7%) |
| UKUPNO | 117 (100%) | 100 (100%) | 67 (100%) | 60 (100%) |
DNEVNI LEPTIRI VELEBITA (Povratak na prvu stranicu)