2.1.2.1. Donji gorski vegetacijski pojas

U usporedbi s nizim sumskim podrucjem (2.1.1.), za donji gorski vegetaciojski pojas je u pogledu klimatskih prilika u najvecoj mjeri znacajno prosjecno snizenje temperature i povecanje humidnosti. A snizenjem temperature, koje se s vecom nadmorskom visinom postepeno povecava, uvjetovano je skeacenje vegetacijskog perioda. Visina donjih i gornjih granica ovog pojasa ovisna je o raznim faktorima, kao sto su geografski polozaj, ekspozicija, geomorfoloske prilike, sastav maticnog supstrata i dr.

U pogledu biljnog pokrova za ovaj pojas su znacajne u prvom redu i u najvecoj mjeri mezofilne sume bukve i jele, razvijene na bazicnoj, neutralnoj ili slabo kiseloj podlozi kao klimazonalne zajednice podrucja.

One pripadaju uglavnom jugoistocnoj svezi Fagion illyricum. Osnovnom zajednicom ove sveze moze se oznaciti zajednica Fagetum illyricum (brdske bukove sume), koja se odlikuje velikim brojem posebnih karakteristicnih vrsta i koja je vrlo diferencirana jednako u smjeru svog horizontalnog kao i u smjeru vertikalnog rasprostranjenja.

Osim bazofilno-neutrofilnih i slabo acidofilnih sumskih zajednica sveze Fagion illyricum razvijene su u gorskom pojasu ilirske provincije na velikim povrsinama i razlicite izrazito acidofilne zajednice bjelogoricnih i crnogoricnih suma koje pripadaju dijelom redu Quercetalia robori-petraeae odnosno svezi Luzulo-Fagion, a dijelom redu Vaccinio-Piceetalia odnosno svezi Piceion excelse.

Vrlo zanimljive i gospodarski vazne su sume jele koje pripadaju zajednici Blechno- Abietetum (sume jele s rebracom), razvijenoj na silikatnim i raznim drugim nevapnenackim povrsinama zapadne Hrvatske, te imaju na podrucju Gorskog kotara vrlo veliko znacenje. Kao poseban tip smrekovih suma ovog gorskog pojasa trba spomenuti osebujno zajednicu Picetum croaticum montanum (smrekove sume).

Osim spomenutih zajednica u brdskom pojasu dolaze i bazofilne borove sume reda Erico-Pinetalia.

Iako je gorski pojas ove vegetacijske provincije najvecim dijelom nenaseljen, ipak je i ovdje gotovo svuda prvobitna sumska vegetacija u vecoj ili manjoj mjeri utjecana covjekom. Na mnogim su povrsinama sume vec odavno iskrcene, pa su na njihovim stanistima razvijene razlicite zajednice travnjacke vegetacije koje se iskoriscuju kao gorske livade i pasnjaci. Za vapnenacke podloge znacajna je livadna i pasnjacka vegetacija koja preteznim dijelom pripada redu Brometalia erecti, a iz koje se mjestimicno, pod utjecajem gnojenja, razvijaju stanovite zajednice reda Arrhenatheretalia.

Za silikatne i druge vapnom siromasne povrsine znacajna je, bitno drugacija pasnjacka i travnjacka vegetacija, koja pripada razredu Calluno-Ulicetea. To su dijelom prostrane vristine, a dijelom acidofilne livade u kojima najcesce preteze trava Nardus stricta. U krskim podrucjima ovog pojasa, u vlaznim i humoznim ponikvama razvijena je ponegdje i narocita vegetacija visokih zeleni koja pripada redu Adenostyletalia.



Povratak na prethodnu stranicu