Ovom podrucju pripadaju prije svega niza submediteranska zona listopadne vegetacije koja se u okviru ove provincije sa kopnene strane, kao i na najsjevernijim podrucjima kvarnerskih otoka nadovezuje izravno na zimzelenu zonu eumediteranskog primorja. Ona se u klimatskom pogledu, u poredbi s eumediteranskom zonom, odlikuje razmjerno nizim temperaturama u zimskim mjesecima i znatno vecom kolicinom proljetnih, zimskih i jesenskih oborina. Zbog toga u tom podrucju vecinom ne dolazi do izrazite i dugotrajnije zege i suse, a razmjerno hladnijim zimama uvjetovan je zimski prekid vegetacije, odnosno njezin listopadni karakter.
Jos hladnijom i relativno humidnijom klimom odlikuje se mediteransko-montani pojas listopadne vegetacije tog podrucja koji u okviru eumediteranske i submediteranske zone zauzima razmjerno vise polozaje, a na kopnenoj se strani nadovezuje na ovu posljednju i u horizontalnom smjeru.
Za samu nizu, submediteransku zonu listopadnog podrucja znacajna je u prvom redu klimazonalna sumska asocijacija Querco-Carpinetum orientalis illyricum (suma hrasta medunca i bijelog graba), koja u okviru termofilnih hrastovih suma reda Quercetalia pubescentis pripada svezi Ostryo-Carpinion. Ta je zajednica danas rijetko gdje razvijena u svom potpunom obliku, kao suma, vec je vecinom pod izravnim ili neizravnim utjecajem covjeka vise ili manje degradirana. Stoga danas na mnogim prostranim povrsinama naseg submediteranskog primorja nalazimo asocijaciju Querco-Carpinetum orientalis illyricum (suma hrasta medunca i bijelog graba) razvijenu samo u obliku visih ili nizih, te guscih ili rijedjih sikara ili nizih suma. Daljnjom degradacijom razvijaju se submediteranski suhi travnjaci i kamenjarski pasnjaci. Ovi imaju karakter antropogenih trajnih stadija, a sa fitocenoloskog gledista pripadaju raznim zajednicama ilirsko-submediteranskog reda Scorzonero-Chrysopogonetalia.
U okviru asocijacije Querco-Carpinetum orientalis illyricum razvijena je ponegdje na dubljim tlima, u obliku vecih ili manjih eksklava, takodjer vegetacija sikara hrasta sladuna (Quercus farnetto).
Klimazonalnu sumsku zajednicu viseg, mediteransko-montanog podrucja predstavlja asocijacija Seslerio-Ostryetum (suma i sikara crnog graba i jesenske sasike) koja je vrlo srodna sa zajednicom Querco-Carpinetum orientalis illyricum (suma hrasta medunca i bijelog graba),te kao i ova pripada svezi Ostryo-Carpinionorientalis.
U jos visim polozajima nadovezuje se na ovaj mediteransko-montani pojas zajednice Seslerio-Ostryetum (suma i sikara crnog graba i jesenske sasike) pojas primorskih bukovih suma, Fagetum croaticum seslerietosum. Zajednica Seslerio- Ostryetum razvijena je takodjer u obliku niske sume ili sikare. Degradacijom nastali su i iz nje na vrlo prostranim povrsinama karakteristicni trajni vegetacijski stadiji koji imaju znacaj suhih travnjaka ili kamenjarskih pasnjaka. Sa fitocenoloskog gledista pripadaju i oni najvecim dijelom raznim mediteransko-montanim zajednicama ilirsko-submediteranskog reda Scorzonero-Chrysopogonetalia.
Pored svih tih osnovnih vegetacijskih jedinica razvijene su i u ovom submediteranskom odnosno mediteransko-montanom podrucju jos razne druge, vecinom endemicne biljne zajednice, vezane za razlicita stanista na kojima se, npr. zbog geomorfoloskih ili edafskih prilika, zbog izvrgnutosti trajnim poplavama i dr. ne moze za sad razviti klimazonalna vegetacija sa odgovarajucim degradacijskim stadijima ili koje, kao npr. kulturne povrsine i sl. , stoje pod trajnim i intenzivnim utjecajem covjeka.
